Sergej Aleksandrovič Jesenjin rus. Сергей Александрович Есенин, (Konstatinovo, 3. listopada 1895. – Lenjingrad, 28. prosinca 1925.) je bio ruski pjesnik.
Životopis
U Petrograd je došao 1915. i ušao u književne krugove u kojima je pobudio zanimanje seoskim motivima u poeziji. Oduševljeno je pozdravio revoluciju. Kasnije se odao boemskom životu, oženio se balerinom Isadorom Duncan, a u jednom petrogradskom hotelu je razrezao lijevu ruku i vlastitom krvlju napisao pjesmu „Do viđenja prijatelju, do viđenja“. Iste noći počinio je samoubojstvo objesivši se o cijev centralnog grijanja.
Stvorio je pjesništvo posvećeno selu i prirodi, s mnogo metafora koje crpi iz seoskog života i vjerovanja. Njegov drugi ciklus ima karakter pjesnikovih osobnih ispovijesti. Staljinistička je kritika oštro osuđivala „jesenjštinu“, pijanstvo, razbarušeni individualizam, kavanska raspoloženja i poetizaciju huliganstva. Jesenjinova poezija stekla je mnoge poklonike i izvan pjesnikove domovine.
Posljednje godine života, Jesenjin je u neprestanom stvaralačkom zanosu. „Ne mogu ih zaustaviti“, „to je kao navijeni stroj“, govorio je znancima. Prije toga, 1924., na Kavkazu, također je bilježio sve što je godinama gomilao u sebi. Nezaboravna ispovijest Ana Snjegina izlijeva se snagom bujice u divnu lirsku pjesmu. Ana Snjegina je pjesnikovo i najrealističnije ostvarenje, sa utiscima iz rodnog kraja 1918. gdje je Jesenjin proveo ljeto i bio očevidac mnogih događaja. Pred smrt Jesenjin se najviše sjeća ljubavi, koja za njega znači najveću sreću i čudo na svijetu. Njena prolaznost ga muči, on bi htio vječno sanjati svibanj i onu koju zauvijek voli i da nikada ne procvjeta. Ispovjesti smrtnika, tako bi se mogle nazvati posljednje Jesenjinove pjesme. Opraštajući se sa životom, on u njima, tonom intimnosti, uzbudljivih osjećanja ,tihih radosti i tuge, izražava najneposrednija osjećanja. U jesen 1925. pjesniku se teško moglo pomoći: „kada se u posljednje vrijeme govorilo“, kaže Anatoly Mariengof, „Jesenjin pije“, riječi su zvučale kao „udarci malja“ i svi su bježali od opasnog, mahnitog i izgubljenog čovjeka.
Dovidjenja druže moj
Dovidjenja, dragi, dovidjenja;
Ti mi prijatelju jednom bijese sve.
Urecen rastanak bez naseg htjenja
Obecava I sastanak, zar ne?
Dovidjenja, dragi, bez ruke, bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije-
Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
Al’ ni zivjeti bas nije najnovije
Moja biografija 